1. Ernesto Prvi siječnja je, Dan revolucije, što za Kubance znači prisjećanje na pobjednički dan Kubanske revolucije kada je 1959. godine autoritarni samoproglašeni predsjednik Batista pobjegao u egzil pred Fidelom Castrom i saveznicima, te je nakon šest dugih godina borbi, proglašena socijalistička država koja će se održati do dan - danas, na sreću ili na žalost, kako za koga. Kubanskoj revoluciji u cast Nas troje suputnika namjernika trenutno u Havani, možda ne možemo dovoljno pojmiti značenje ovog velikog dana za prosječnog Kubanca, no nama je isto poseban - prvi je dan u godini, ujedno i prvi dan i sat putovanja s vlastitom prtljagom!! Nema više borbe sa aerodromom u Varaderu! Nema više zivkanja istog radnika na aerodromu, koji mi vjerojatno već zna glas i diktiranja istog broja koji mu na tek obnovljenom španjolskom diktiram već danima! Nije da nas je to do sada previše omelo, ali sad se možemo potpuno opustiti, napustiti Havanu i napokon nastaviti ...
Vježbanje za plakat U grad komedije, kako ga nazivaju u promotivnim materijalima, uselila sam sa velikom dozom skepse, popriličnom rezervom, za mene netipičnim predrasudama i vrlo malim očekivanjima. Iako sam još prije polaska proučila kamo idem i po fotografijama na internetu mjesto mi se učinilo pitoreskno i s pravim alpskim ugođajem, ono što me pomalo obeshrabrilo bilo je njegovih petnaestak tisuća stanovnika, što bi značilo da se radi o gradu veličine Novog Marofa. To bi nakon nekoliko godina života u Zagrebu bila velika promjena, mislila sam, i iako nemam ništa protiv malih mjesta, dapače, budući društveni život u novoj stranoj sredini činio mi se kilometrima daleko. Cijelom osjećaju prilikom dolaska nije pomogao ni Arthur, koji je uz urlajući smijeh izjavio da je subotom navečer najveća zabava u Spittalu društvo penzionera koji se sastanu u krčmi pokraj željezničkog kolodvora, u kartonsku kutiju s rupama stave muhu i klade se iz koje će rupe ista izaći. Svaki put kad sam s...