1. Ernesto Prvi siječnja je, Dan revolucije, što za Kubance znači prisjećanje na pobjednički dan Kubanske revolucije kada je 1959. godine autoritarni samoproglašeni predsjednik Batista pobjegao u egzil pred Fidelom Castrom i saveznicima, te je nakon šest dugih godina borbi, proglašena socijalistička država koja će se održati do dan - danas, na sreću ili na žalost, kako za koga. Kubanskoj revoluciji u cast Nas troje suputnika namjernika trenutno u Havani, možda ne možemo dovoljno pojmiti značenje ovog velikog dana za prosječnog Kubanca, no nama je isto poseban - prvi je dan u godini, ujedno i prvi dan i sat putovanja s vlastitom prtljagom!! Nema više borbe sa aerodromom u Varaderu! Nema više zivkanja istog radnika na aerodromu, koji mi vjerojatno već zna glas i diktiranja istog broja koji mu na tek obnovljenom španjolskom diktiram već danima! Nije da nas je to do sada previše omelo, ali sad se možemo potpuno opustiti, napustiti Havanu i napokon nastaviti ...
5. Ricardo i Nadir Pred kućom nas već čeka Nadir, u društvu još jednog dečka, s drugim autom-svijetlo zeleni old-timer zamijenjen je Francuzom iz 90-tih, Peugeotom. Na brzinu gura ruksake u sada potpuno krcati prtljažnik i objašnjava nam kako mu se auto jutros pokvario i da je brzo našao zamjenu, pa je kao društvo na poslovni put poveo i vlasnika – Ricarda, koji nam pruža ruku i sjeda na suvozačevo mjesto. Nas troje upakirani na stražnje sjedalo na putu prema Havani pričamo što smo sve vidjeli i radili protekli dan, a Nadir nas ispituje koji nam je plan za dalje: večeras noćimo kod Caridad i sutra ujutro bi, rano, krenuli preko Cienfuegosa, kojeg bi usput posjetili, prema Trinidadu. U razgovoru zaključujemo da možda ne bi bilo loše da se s njim dogovorimo da nas vozi do Trinidada, jer sad već znamo da je pouzdan i da će nas tu i tamo pričekati kad nešto želimo vidjeti, a i nećemo ponovno izgubiti čitavo jutro u potrazi za taksis...